U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog
* Tevhid je obožavanje samo Allaha Koji nema
sudruga i to je bila vjera svih poslanika, bez izuzetka, te
jedina vjera koju će Allah Uzvišeni prihvatiti. Nijedno
djelo koje bude urađeno nije ispravno bez tevhida.
Dakle, tevhid je temelj na kojem se sve drugo
gradi i ako on ne postoji, nijedno djelo neće od koristi
biti, nego naprotiv, biće ništavno, jer ibadet neće biti
ispravan osim sa njim.
Vrste tevhida
* Tevhid se djeli na tri vrste:
1 – Tevhidur-rububijje
2 – Tevhidul-esmai ve-s-sifati
3 – Tevhidul-uluhijje

1. Tevhidur-rububijje
* Tevhidur-rububijje je ubjeđenje da je samo
Allah Gospodar svjetova, Onaj koji ih je stvorio i
opskrbio.

Ovu vrstu tevhida su priznali i prvi mnogobošci.
Oni su svjedočili da je Allah jedini Tvorac,
Vlasnik, Upravitelj, Onaj koji život i smrt daje i da On u
tome nema sudruga.
Uzvišeni je rekao: A da ih upitaš: „Ko je nebesa i
Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?“ -
sigurno bi rekli: „Allah!“ Pa kuda se onda odmeću?
(Sura El-Ankebut, 61.)
* Ali i pored toga, ovakvo priznanje ih nije uvelo
u islam i nije ih spasilo vatre, te nije zaštitilo njihovu krv i
imetak, jer nisu potvrdili tevhidul-uluhijje, nego su,
naprotiv, smatrali da Allah ima sudruga u ibadetu, tako
što su, pored Allaha, druge obožavali.
2. Tevhidu-l-esmai ve-s-sifat
* Tevhidul-esmai ves-sifat znači vjerovanje da
Allah posjeduje Biće Koje ne sliči drugim bićima,
svojstva kakva niko drugi nema, te da Njegova imena
jasno, bez bilo kakve sumnje, ukazuju na osobine
savršenstva koje posjeduje, kao što Uzvišeni veli: Njemu
ništa nije slično i On sve čuje i vidi. (Sura Eš-šura, 11.)
* Tevhidul-esmai ves-sifat, također, znači i
potvrđivanje onoga što je Allah u svojoj Knjizi za Sebe
potvrdio, te onoga što je potvrdio Njegov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, onako kako Njemu dolikuje,
bez ikakvog poređenja, poistovjećivanja, negiranja i

iskrivljavanja, te pogrešnog tumačenja ili određivanja
kakvoće. Mi ne trebamo pokušavati našim srcima, ni u
mislima, a ni našim jezicima da poistovijetimo i
uporedimo neko od Allahovih svojstava sa svojstvima
stvorenja.
3. Tevhidul-uluhijje
* To je tevhid ibadeta, a podrazumijeva
upućivanje svih ibadeta koji su nam naređeni samo
Allahu Uzvišenom, kao što su dova, strah, nada,
oslanjanje, želja, strahopoštovanje, poniznost, povratak
Allahu, traženje pomoći u nevoljama, prinošenje žrtve,
zavjet i druge vrste ibadeta koje nam je Allah naredio.
Dokaz tome je ajet u kojem Allah Uzvišeni veli:
Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha,
nikome! (Sura El-Džin, 18.)
Dakle, čovjek ne treba da čini ibadet nikome osim
Allahu, ni meleku, ni poslaniku, ni nekom dobrom evliji,
niti bilo kome od stvorenja. To je zbog toga što ibadet
neće biti ispravan osim ako se bude činio Allaha radi, pa
onaj ko neki od tih ibadeta bude činio nekome drugom
pored Allaha, učinio je veliki širk kojim se poništavaju
sva djela koja je uradio.
* Rezultat ove vrste tevhida jeste: Odricanje od
obožavanja bilo koga drugog osim Allaha, te usmjerenost
Allahu srcem i ibadetom. U tevhidu nije dovoljna samo
puka tvrdnja ili izgovaranje riječi šehadeta, a da se pri

tome ne napusti vjera mnogobožaca i ono što oni rade,
poput upućivanja molitve nekome drugom mimo Allaha,
kao npr. mrtvacima i tome slično, te traženje od njih da se
zagovaraju kod Allaha (čine šefat) kako bi se otklonila
šteta ili zamijenila, te traženje pomoći od njih, kao i
mnoge druge radnje koje sadrže širk, a koje negiraju
tevhid u potpunosti.
* Ostvarivanje tevhida biva tako što se spozna
njegova suština i tako što se postupa po tome, a to se
ostvaruje tako što duša i srce požure ka Alahu, uz strah i
nadu, kroz povratak Njemu i oslanjanje na Njega, činjenje
dove i iskrenost, slavljenje i poštivanje, te veličanje i
pokornost.
Općenito, u srcu roba ne treba da bude ništa od
ibadeta za nekog drugog osim Allaha Uzvišenog, niti
želja za onim što je Allah zabranio poput raznih
postupaka koji sadrže širk, novotarija, malih i velikih
grijeha, niti mržnja prema onome što je On naredio.
Ovo sve je, ustvari, stvarno i ispravno značenje
tevhida i riječi la ilahe illellah.
Značenje riječi: La ilahe illellah
* Te riječi znače: Niko, ni na nebesima, niti na
Zemlji, ne zaslužuje da se istinski obožava osim Allaha
Jedinog Koji nema sudruga.

To je zbog toga što postoji mnogo lažnih
božanstava koji se obožavaju, ali se jedino Allahu, Koji
nema sudruga, s pravom i zasluženo obožava.
Uzvišeni je rekao: To je zato što je Allah istina, a
oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju su lažni, i zato
što je Allah uzvišen i velik. (Sura El-Hadždž, 62.)
Kelimei šehadet ne znači: „Nema tvorca osim
Allaha.“, kao što misle neki koji nemaju znanja, jer su i
nevjernici iz plemena Kurejš, oni među koje je poslan
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, priznali Allaha kao
stvoritelja i upravitelja, ali su i pored toga negirali da se
ibadet treba činiti samo Allahu jednome, koji nema
sudruga.
O njima Allah Uzvišeni veli: ...(i g

 Ova knjiga sažeto govori o značenju tevhida, njegovim vrstama, fadiletima, zatim o uslovima njegovog prihvatanja i stubovima na kojima on počiva, o stvarima koje te stubove ruše, te onome što spoznaja tevhida iziskuje.