❞ كتاب Poja scaron njenje velikog broja pitanja hadždža umre i zijareta u svjetlu Kur rsquo ana i Sunneta ❝ ⏤ عبد العزيز بن عبد الله بن باز

 Sva hvala pripada Allahu Gospodaru svih svjetova. Lijepa
završnica pripada bogobojaznima. Neka su salavat i selam na
Njegovog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu
i na sve njegove ashabe.
A zatim:
Ovo je skraćena poslanica o hadždžu, njegovoj vrijednosti i
adabima pri njegovom obavljanju, kao i o onom što bi onaj ko želi
obaviti nešto od pomenutih obreda trebao znati, te ukazivanje na
veliki broj važnih pitanja hadždža, umre i zijareta u formi sažetka i
pojašnjenja, na osnovu dokaza iz Kur’ana i sunneta Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sakupio sam ih kao iskren
savjet muslimanima, radeći shodno govoru Allaha Uzvišenog:
Ti opominji – savjetuj, a opomena će, doista, koristiti
vjernicima. (Kur’an, Ez-Zarijat, 55.)
I govoru Uzvišenog:
A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da
će je sigurno ljudima objašnjavati i da neće iz nje ništa kriti.
(Kur’an, Ali-Imran,187.)
I govoru Uzvišenog:

Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti.(Kur’an,El-
Maida, 2.)

U vjerodostojnoj predaji od Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, došlo je da je rekao:
“Vjera je savjet.” (ponovio je to tri puta) “Kome, Allahov
Poslaniče?”, upitasmo. “Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom
Poslaniku, vođama muslimana i svim muslimanima općenito”,
reče.
Prenosi Et-Taberani od Huzejfe, radijallahu anhu, da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko ne brine o stanju
muslimana nije od njih, a onaj koji ne osvane i omrkne kao

Hadždž, umra i zijaret

savjetnik (iskren) Allahu, Njegovoj knjizi, Njegovom poslaniku,
vođama muslimana i svim muslimanima općenito, nije od njih.”
Allaha molim da ovom poslanicom okoristi mene i sve
muslimane, i da moj trud učini iskrenim Njega radi, i učini ga
razlogom postizanja pobjede kod Njega ulaskom u Džennete
uživanja. On sve čuje i dove uslišava. On nam je dovoljan i divan je
On zaštitnik.

Znajte, Allah mene i vas uputio na spoznaju istine i njeno
slijeđenje, da je Allah, azze ve dželle, učinio hadždž obaveznim
Svojim robovima i učinio ga jednim od pet stubova islama.
Allah Uzvišeni kaže:
Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u
mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije
ovisan ni o kome. (Kur՚an, Ali-Imran, 97.)
U dva Sahiha od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, se
prenosi da je Vjerovjesnik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Islam je sagrađen na petero: na svjedočenju da nema boga
osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, obavljanju
namaza, davanju zekata, obavljanju hadždža i postu
ramazana.“ (Buharija i Muslim)
Seid prenosi u svom Sunenu od Omera ibn el-Hattaba,
radijallahu anhu, da je rekao:
“Razmišljao sam poslati ljude u neke krajeve da nađu svakog
onog ko je imućan, a nije obavio hadždž, pa da ih primoraju na
plaćanje džizje, nisu oni muslimani, nisu oni muslimani.”
Od Alije, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:
“Ko je u stanju da obavi hadždž a zatim ga ne obavi, neka umre
kao Židov ili kao kršćanin.”
Obaveza je svakom onom ko nije obavio hadždž, a sposoban je
za to, da požuri sa njegovim obavljanjem, čemu svjedoči predaja od
Ibn-Abbasa, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao:
“Požurite sa izvršavanjem hadždža, jer doista niko ne zna šta
mu se može u međuvremenu dogoditi.” (Ahmed)
I zato što je izvršavanje hadždža obaveza koja se ne smije
odlagati, svakom onom ko je u mogućnosti, na osnovu Allahovog,
te’ala, govora:

Hadždž, umra i zijaret

Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u
mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije
ovisan ni o kome. (Kur’an, Ali-Imran, 97.)
Kao i govora Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem
je rekao:
“O ljudi, Allah vam je hadždž obaveznim učinio, pa ga
obavljajte...” (Muslim)
Također su došle i predaje koje upućuju na obaveznosti umre, a
od njih je hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u
kojem odgovara Džibrilu šta je islam:
“Islam je da svjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da
je Muhammed Allahovposlanik, da klanjaš namaz, daješ zekat,
obavljaš hadždž i umru, te da se kupaš od džunupluka,
upotpunjuješ abdest i postiš mjesec ramazan.”

Hadis bilježi Ibn Huzejme i Ed-Darekutni od Omera ibnu-l-
Hattaba. Darekutni je njegov lanac ocijenio vjerodostojnim.

Među njima je i hadis Aiše, radijallahu anha, u kojem je rekla:
“Božiji poslaniče, da li je džihad propisan ženama?”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio:
“Njima je naređen džihad u kojem nema borbe, a to su hadždž i
umra.” (Bilježe ga Ahmed i Ibn Madže sa vjerodostojnim lancem
prenosilaca)
Nije obaveza obaviti hadždž i umru osim jednom u toku života.
Dokaz tome je vjerodostojan hadis Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem, u kojem kaže:
“Hadždž je obaveza jedanput, pa ko ga više puta obavi to je
dobrovoljnost.” (Bilježe Ahmed i ostali)
Sunnet je obaviti hadždž i umru više puta, dobrovoljno, na
osnovu vjerodostojne predaje koja je zabilježena u dva Sahiha od
Ebu-Hurejrea, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao:
“Umra do umre briše ono što je između njih od grijeha, a za
ispravan i primljen hadždž nema druge nagrade osim
Dženneta.” (Buharija i Muslim)

Hadždž, umra i zijaret

O obavezi pokajanja od grijeha i vraćanju mazlumu (onome
kome je nepravda učinjena) njegovo pravo
Kada musliman donese odluku da putuje radi obavljanja hadždža
ili umre, pohvalno mu je da oporuči svojoj porodici i prijateljima da
se boje Allaha, azze ve dželle, čineći Njegove naredbe i kloneći se
Njegovih zabrana.
Treba napisati dugove koji mu se trebaju vratiti ili koje, pak, on
mora podmiriti, te da za to pribavi svjedoke. Zatim mu je obaveza
požuriti sa iskrenom tevbom od svih grijeha, kako Uzvišeni kaže:
I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.
(Kur’an, En-Nur, 31.)
Stvarna tevba (pokajanje) podrazumijeva: ostavljanje grijeha,
kajanje zbog onog što je bilo, čvrstu odluku da se neće vratiti
grijehu, a ako je pri njemu neka nepravda učinjena nekom, bilo da je
riječ o životu, imetku ili časti, treba da je ispravi prije nego krene na
hadždž, kako je došlo u vjerodostojnoj predaji od Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:
“Kobude imao kod sebe nepravdu prema svome bratu, neka
je se danas riješi prije nego što ne bude ni dinara, niti dirhema.
Ako bude imao dobrih djela, uzet će se od tih njegovih dobrih
djela; a ako ne bude imao, onda će se uzeti od loših djela od
njegova brata i bacit će se na njega.” (Buharija)
Za svoj hadždž i umru treba da odvoji dobru opskrbu od halal
imetka na šta upućuje vjerodostojan hadis Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, u kojem je rekao:
“Allah je dobar i ne prima osim dobro.” (Muslim)
Et-Taberani bilježi od Ebu Hurejrea da je rekao:
“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: ‘Kada
čovjek izađe sa čistom nafakom da obavi hadždž pa povikne:
‘Odazivam ti se Bože, odazivam!’ pozove ga glasnik sa nebesa i
kaže mu: ‘I za tebe je sreća spremna; opskrba ti je halal, jahalica
ti je halal, hadždž ti je primljen bez pogovora’. A kada izađe sa
nečistom nafakom da obavi hadždžpa povikne: ‘Odazivam ti se!’

Hadždž, umra i zijaret

pozove ga glasnik sa nebesa i kaže mu: ‘Nema sreće za tebe
spremne, opskrba ti je haram a hadždž ti nije primljen! ‘“
Hadžija treba biti neovisan od tuđeg imetka i treba se ustručavati
tražiti od ljudi, na šta ukazuje hadis Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, u kojem kaže:
“Ko traži čednost, Allah će ga učiniti čednim. Ko traži
neovisnost, Allah će ga učiniti neovisnim.” (Buharija i Muslim)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
“Neće čovjek prestati da prosi i traži od ljudi sve dok ne
dođe na Sudnjem danu, a na licu neće imati ni jedan komadić
mesa.” (Buharija i Muslim)
Hadžiji je obaveza da svojim hadždžom i umrom želi Allahovo
lice i Ahiret, kao i približavanje Allahu onim čim je On zadovoljan
od govora i djela na tim časnim mjestima. Obaveza mu je da bude na
velikom oprezu da svojim hadždžom ne cilja dunjaluk i dunjalučka
dobra, ili pretvaranje, dobar glas i hvalisanje, jer su to, uistinu, od
najružnijih motiva koji su uzrokom da djelo propadne i da ne bude
kabul-prihvaćeno, kao što Allah Uzvišeni kaže:
Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove – Mi
ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa
prikratiti. Njih će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće
imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i biće
uzaludno sve što su učinili. (Kur’an, Hud, 15-16.)
Uzvišeni, također, kaže:
Onome ko želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i
kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome
će se osramoćen i odbačen peći. A onaj ko želi onaj svijet i trudi se
da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti. (Kur’an,
El-‘Isra, 18-19.)
U vjerodostojnom hadis-kudsijju od Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, se prenosi da je rekao:
“Allah Uzvišeni kaže: ‘Ja sam najneovisniji da mi se sudrug
pripisuje (širk čini). Ko uradi neko djelo pa Mi u njemu pripiše
druga ostavljam njega i njegovo djelo širka.’”

Ova knjiga sadrži objašnjenje velikog broja pitanja vezanih za hadždž, umru i zijaret u svjetlu Kur’ana i prakse Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.